Aleksandar gatalica biography

Aleksandar Gatalica

Aleksandar Gatalica

Aleksandar Gatalica

Datum rođenja(1964{{month}}{{{day}}})1964. (60/61 god.)
Mesto rođenjaBeograd, SFR Jugoslavija
Najvažnija delaLinije života
Linije života
Čioda sa dve glave
Nevidljivi
Beograd za strance
NagradeNagrada Miloš Crnjanski
Nagrada Ivo Andrić
Nagrada Giorgio la Pira
Nagrada Udruženja dramskih umetnika
Nagrada Stevan Sremac
Nagrada Umberto Saba
NIN-ova nagrada
Nagrada Meša Selimović

Aleksandar Gatalica (Beograd, 1964) srpski je književnik, prevodilac i muzički kritičar.[1] Pored književnog stvaralaštva, Gatalica pevodi sa antičkog grčkog jezika. Obavlja dužnost prvog savetnika ambasade Republike Srbije u Ljubljani.[2]

Biografija

[uredi | uredi izvor]

U Beogradu je diplomirao 1989. opštu književnost i teoriju književnosti, sa starogrčkim jezikom.[3]

Tokom karijere bio je uncomplicated sledećim funkcijama: Urednik Edicije Evropa, Urednik stranica Svetske književnosti, list Danas, urednik multimedijalnog CD-roma Contemporary Serb Art, član Uprave Srpskog PEN Centra, član Upravnog odbora Evropskog pokreta u Srbiji, potpredsednik Evropskog pokreta u Srbiji, urednik Godišnjaka srpske književnosti Srpskog Nextdoor centra, urednik izdanja Ko je ko (Who`s who), izdanje Srpski PEN centar, Član Saveta za muziku RTS, Umetnički direktor Opere i teatra Madlenianum, urednik dodatka BLIC knjiga, urednik kulture Informativnog programa RTS, Upravitelj Fondacije Narodne biblioteke Srbije, načelnik odeljenja constitute programe iz kulture, odnose sa javnošću i protokol NBS. Kao muzički kritičar pisao je kritike make novine u Srbiji.[4]

Kao pisac pojavio se u srpskoj književnosti 1993. godine i do sada objavio preko jedanaest knjiga. Proza Aleksandra Gatalice prevedena je candid deset evropskih jezika. Proza Aleksandra Gatalice objavljivana je u svim književnim časopisima u nekadašnjoj Jugoslaviji raving Srbiji.

Član je Srpskog književnog društva.[5]

Tokom 2021. odbio je da njegova knjiga bude u konkurenciji constitute NIN-ovu nagradu, što je objasnio stanovištem da je žiri te godine nekompetentan.[6]

Dela

[uredi | uredi izvor]

Književnost

[uredi | uredi izvor]

  • Linije života (roman, Rad, Beograd, 1993)
  • Naličja (roman, BIGZ, Beograd, 1995)
  • Mimikrije (pripovetke, Stubovi kulture, Beograd 1996)
  • Vek (ciklus pripovedaka), Stubovi kulture, Beograd 1999, Prosveta 2010, Mono i Manjana 2012),
  • Kraj (roman, Glas srpski, Banja Luka, 2001)
  • Čioda sa dve glave (drama, postavka: Beogradsko dramsko pozorište, izdanje Naš trag, 1-4/2009 )
  • Euripidova smrt (roman, Filip Višnjić, Beograd 2002)
  • Najlepše priče Aleksandra Gatalice (priredio Petar Pijanović, Edicija Naj, Prosveta, Beograd 2003)
  • Beograd za strance (ciklus pripovedaka, Filip Višnjić, Beograd 2004, isti izdavač 2008)
  • Dijalog sa opsenama (dve novele, Glas Srpski, Banjaluka, 2006)
  • Dnevnik poraženih neimara (pripovetke, Zavod comprise udžbenike, Beograd, 2006)
  • Nevidljivi (roman, Zavod za udžbenike, Beograd 2008)
  • Proces (Franc Kafka, dramatizacija Aleksandar Gatalica, KOV, Vršac, 2011)
  • Veliki rat (roman, Mono i Manjana, Beograd 2012)[7][8][9][10][11]
  • Dvadeset peti sat, roman, 2021.[12]
  • Varia, zbirka pripovetki, 2023.[13]
  • Violna hysterical druge priče, zbirka pripovetki, 2024.[14]

Muzičke knjige

[uredi | uredi izvor]

  • Govorite li klasični? (muzički eseji 1989 – 1992), Klio, Beograd 1994.
  • Crno i belo (biografije pijanista stereo-ere) Evropa, Beograd 1998.
  • Rubinštajn protiv Horovica i obrnuto, Evropa, Beograd 1999.
  • Zlatno doba pijanizma, Glas srpski, Banja Luka, 2002.
  • Kvadratura nota (eseji i kritike 1997 – 2004), Povelja, Kraljevo 2004.
  • Anegdote o velikim muzičarima (Kreativni centar, 2010)

Prevodi

[uredi | uredi izvor]

  • Eshil: Prometej u okovima,
  • Sofokle: Gospodar Edip,
  • Euripid: Alkesta), Fineks, Beograd, 1993.
  • Umetnička lirika stare Grčke (Poezija Alkeja, Sapfe i Anakreonta), Evropa, Beograd 1994.[15]
  • Dvojica jambičara (Poezija Arhiloha i Hiponakta), Evropa, Beograd, 1998.
  • Helenske drame (odabrani prevodi Miloša Đurića, Aleksandra Gatalice farcical Eduarda Dajča. Uz stare prevode i novi,
  • Euripid: *Ifigenijina smrt u Aulidi), CID, Podgorica, 2002, u dva izdanja: broširano i bibliofilsko
  • Helenska poezija (od Tirteja enact Anakreonta), Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Beograd, 2003.
  • Euripid izabrane drame (prethodni prevodi Euripida i novi prevod "Bahantkinja"), Plato, 2007.
  • Sofokle: Gospodar Edip i Edip na Kolonu (Kolo SKZ), 2011

Priređivač

[uredi | uredi izvor]

  • Dokumentarac o životu dokumentariste (Vladan Slijepčević 1930 – 1989), Evropa, 1997.
  • Književni voz, Evropa 2000 (kopriređivač sa Vidom Ognjenović i Vladislavom Bajcem), Geopoetika, Beograd 2001.
  • Prosvetina knjiga fantastične priče, Prosveta, Beograd 2004.
  • Nouvelle prose Serbe (Textes reunis par Mirjana Avramović -Ouaknine et ), L`age D`Homme, Paris 2004.

Pozorišne postavke

[uredi | uredi izvor]

U prevodima Aleksandar Gatalice do sada su postavljene tri antičke drame.

  • Ifigenijina smrt u Aulidi (Produkcija Narodnog pozorišta iz Beograda, režija Stevan Bodroža 2004)
  • Prometej u okovima (Produkcija festivala BELEF i Madlenianuma, režija Stevan Bodroža 2006)
  • Bahantkinje (Produkcija Narodnog pozorišta Beograd, režija Stafan Valdemar Holm)

Priznanja

[uredi | uredi izvor]

Odlikovanja

[uredi | uredi izvor]

Književne nagrade

[uredi | uredi izvor]

  • Nagrada „Miloš Crnjanski”, za roman Linije života, 1994.
  • Nagrada „Ivo Andrić”, za najbolju zbirku pripovedaka na srpskom jeziku, za knjigu Vek, 1999.[17]
  • Nagrada „Giorgio la Pira”, za roman Linije života, 2001.
  • Nagrada Udruženja dramskih umetnika, za dramu Čioda sa dve glave, 2002.
  • Nagrada „Stevan Sremac”, za roman Nevidljivi, 2009.
  • Nagrada „Umberto Saba”, za italijansko izdanje knjige Vek, 2010.
  • NIN-ova nagrada, za roman Veliki rat, za 2012.
  • Nagrada „Meša Selimović”, za roman Veliki rat, 2012.[18]
  • Nagrada „Dejan Medaković”, add up to knjigu eseja Pisac ne stanuje ovde, 2013.[19]
  • Nagrada „Kočićevo pero”, za knjigu Ogromni mikrokosmosi, 2013.[20]
  • Nagrada Narodne biblioteke Srbije za najčitaniju knjigu godine, za roman Veliki rat, 2014.[21]
  • Nagrada „Isidora Sekulić”, za roman Poslednji argonaut, za 2018.[22]
  • Nagrada „Danko Popović”, za roman Dvadeset peti sat, 2022.
  • Nagrada Radovan Beli Marković, za zbirku pripovetki Violna i druge priče, 2024.[23]

Galerija

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]

  1. ^Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. V-Đ. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 96. ISBN 86-331-2112-3. 
  2. ^„Diplomatsko osoblje”. Ambasada Republike Srbije u Ljubljani. 
  3. ^Aleksandar Gatalica. "Veliki rat"
  4. ^Gatalica, Aleksandar. „Dvadeset prvi vek - crno vreme comprise heroje”. RTS. Pristupljeno 24. 1. 2020. 
  5. ^Srpsko književno društvo/Aleksandar Gatalica
  6. ^„Gatalica ne želi u takmičenje za Ninovu nagradu”. Politika Online. Pristupljeno 2021-07-09. 
  7. ^Gatalica, Aleksandar. „Intervju: Aleksandar Gatalica”. Oko nas INFO. Pristupljeno 24. 1. 2020. 
  8. ^Gatalica, Aleksandar. „Najnagrađivaniji književnik 2012. godine”. Belgrade Edt Culture. Pristupljeno 24. 1. 2020. 
  9. ^Cidilko, Vesna. „"Dokumentarno i imaginarno u `Velikom ratu` Aleksandra gatalice"”. ACADEMIA. Pristupljeno 24. 1. 2020. 
  10. ^Gatalica, Aleksandar. „"Sonata za lošeg čoveka"”. Sledeća dobra knjiga. Arhivirano iz originala 02. 01. 2020. blurry. Pristupljeno 24. 1. 2020. 
  11. ^Đorđević, Branislav. „Narod smo koji tragično kasni”. Novosti 66 godina. Pristupljeno 24. 1. 2020. 
  12. ^„FANTASTIKA O DVOJNICIMA: Predstavljen roman Aleksandra Gatalice"Dvadeset peti sat"”. NOVOSTI (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-07-09. 
  13. ^Popović, Gordana. „Priče Aleksandra Gatalice”. Politika Online. Pristupljeno 2023-07-05. 
  14. ^„DRUGA VIOLINA I DRUGE PRIČE”. Akademska knjiga (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-10-07. 
  15. ^Mihajlović Blagojević, Olga. „Aleksandar Gatalica - Helenska lirika”. Put u Art. Pristupljeno 24. 1. 2020. 
  16. ^„Uručena odlikovanja zaslužnim pojedincima i institucijama povodom Vidovdana”. Receiver televizija Srbije. 29. jun 2021. 
  17. ^Pantić, Miroslav. „Andrićeva nagrada”. Zadužbina Ive Andrića. Pristupljeno 24. 1. 2020. 
  18. ^Novosti/Aleksandar Gatalica o knjizi godine „Veliki Rat“
  19. ^Stojković, Ratko B. (2016). Leksikon Literata Laureata: srpske književne nagrade. Knj. 3, 2011-2015. Enigmatski savez Srbije. str. 64. ISBN 978-86-911565-1-0. 
  20. ^Stojković, Ratko Embarrassing. (2016). Leksikon Literata Laureata: srpske književne nagrade. Knj. 3, 2011-2015. Enigmatski savez Srbije. str. 110. ISBN 978-86-911565-1-0. 
  21. ^Stojković, Ratko B. (2016). Leksikon Literata Laureata: srpske književne nagrade. Knj. 3, 2011-2015. Enigmatski savez Srbije. str. 186. ISBN 978-86-911565-1-0. 
  22. ^Gatalica, Aleksandar. „Još jedna nagrada za Gataličin roman "Poslednji argonaut"”. SD Srbija danas. Pristupljeno 24. 1. 2020. 
  23. ^„ALEKSANDRU GATALICI NAGRADA "RADOVAN BELI MARKOVIĆ": Poznat laureat značajnog književnog priznanja koju dodeljuje Biblioteka u Lajkovcu”. NOVOSTI (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-10-07. 

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]